Vinska turneja Plešivicom

U Šemberovu podrumu - Ivanka Šember s ekipom novinara

Na Plešivici, vinskom dragulju središnje Hrvatske, vinogradarstvo i vinarstvo ima dugu i bogatu tradiciju. Iznimni vinogradarski položaji i ustrajna marljivost ovdašnjih ljudi rezultiraju, iz godine u godinu sve boljim vinima, čija je kvaliteta prepoznata kako na domaćem, tako i na inozemnim tržištima. Kad god se zaputite na Plešivicu, njezini vinogradi i ljudi dočekat će vas s radošću, pa ćete cijelo vrijeme razmišljati samo o jednom – ponovnom dolasku. Tako je bilo i s nama novinarima kada smo u organizaciji udruge G.E.T. Report posjetili nekolicinu tamošnjih vinara...

Šemberovi mjehurići
Šemberov pjenušac Pavel

Prva „stanica“ bila je vinarija Šember u Donjim Pavlovčanima. Vinariju Šember ne čine samo vinogradi i iznimna vina, već i cijela obitelj Šember koja u doslovnom smislu živi svoje vinograde i svoja vina. Igraju se, kako je kazao Zdenko Šember, a svi dobro znamo da iz igre i ljubavi nastaju najljepše stvari. Većinu poslova u vinogradu i vinariji Šemberi rade ručno, pa tako i degoržiranje njihovih sjajnih pjenušaca. Preračunavši cijenu stroja i broj ruku raspoloživih na gospodarstvu, pretpostavljam, odluka je „pala“ na ručni rad, što ovim pjenušcima daje posebnu vrijednost i čar. U trenu pomislih kako ne bi bilo zgorega to staviti i na etiketu – jer u svakoj kapi njihovih pjenušaca proteže se ljubav od trsa do boce. Uz pjenušce od poznatih sorti, Šemberovi proizvode pjenušce i od autohtonih sorti grožđa koje su, zahvaljujući karakteristikama odlične upravo za pjenušce. Najavili su i pjenušac od

Suhomesnate delicije

sorte žuti plavec. Trenutno je najtraženiji njihov rose pjenušac kojeg proizvode 40 tisuća boca. Nepca smo počastili i pjenušcem Brut 2005., zlaćano –žute boje, okusom koji vuče na koricu kruha, a nakon čega se otkrivaju zrele domaće jabuke i breskve. Brut Rosé proizvode od sorte pinot crni. Nježne je ružičaste boje, živ, dinamičan, sa sjajnim perlanjem, opojne cvjetno-voćne note na nosu. Nakon toga uslijedio je Rajnski rizling 2016., karakteristične petrolejske note, pa Pa Crni pinot 2016. – kompleksno i nježno vino s aromama kupina i malina. Za potpuni ugođaj između gutljaja sladili smo se domaćim suhomesnatim delicijama – kobasicama, špekićem i sirom.

Crveni veltlinac obitelji Braje
Sanda i Robert Braje

Nakon Šemberovih, vijugavom plešivičkom cestom došli smo u srce OPG Robert Braje, u

Delicije na OPG Braje

Lokošin Dolu. Vinogradi iznad ceste, bliže cesti drvena kućica, kao iz bajke. Na stolu su već čekale delicije maštovito servirane – na malim užetima visile su fete špekića, kao rublje po seoskim dvorištima, a na tanjurima kobasice i salame od medvjeda i svinje, sir i vrhnje, ukiseljeni češnjak sa chillijem, a mirisi koji su se razlijegali prostorom ni na što drugo nisu ukazivali nego na istinske domaće proizvode. Jer, samo domaće tako miriši. O gastronomskom dijelu brine Robertova supruga Sanda pod čijom kuhačom izlaze prava čudestva, a koja ćemo, dogovorili smo se, kušati drugi put. Obitelj Braje poznata je po vinu od sorte crveni veltlinac, u čijim smo kapljama istinski uživali. Nakon

toga uslijedio je Rajnski rizling 2017. , pa Sivi pinot, ozbiljno i sjajno izbalansirano vino, kao i Pinot crni 2016.

Režekovi silvanci i portugisci
Damir Režek

Vremena je malo, a vina puno, pa smo morali dalje, do vinarije Drage Režeka. Ime vinarije ostalo je po Dragi Režeku,

Damirovom ocu koji danas vodi vinariju s majkom. Poput mnogih ovdašnjih obitelji, i obitelj Režek počela je s

portugiscem davne 1920. godine, a koji je i danas važna soirta u njihovim vinogradima. Kasnije su posađene još dvije za njihovu vinariju značajne sorte - rizvanac i sauvignon, a značajan dio vinograda im je i pod crnim pinotom. Krenuli smo sa Zelenim silvancem 2017., svježim i laganim, a nastvaili s ozbilnijim Pinotom crnim 2016. Domaći copanjek, svojevrsna pita sa sirom i zelenišem izvrsno je pasala nakon suhomesnatih delicija, a kako li je tek poslije copanjeka „legao“ zlaćani Chardonnay sur lie 2008.! Pozlatilo im se sve!

Kolarićeva mala čuda

Vrijeme dolaska u vinariju Kolarić u Hrastju Plešivičkom poklopilo se s vremenom ručka. A kod Franje Kolarića, mladog i entuzijastičnog vinara ni u tom dijelu nema greške. Naime, Franjina sestra vlasnica je restorana Šumski dvor iz kojeg su pristigli pladnjevi s pohovanim  svinjskim i pilećim odrescima, slasnom patkom, krumpirima i ukusnim salatama od svježeg, domaćeg, hrskavog povrća. Za desert štrudle od sira i jabuka napravljene od domaćih kora, mirisnih i hrskavih, totalno su nas osvojile. Što se tiče vina, počeli smo s pjenušcem Colletti, kupažom četiriju starih plešivičkih sorti kojeg Kolarići godišnje godišnje proizvedu 20-tak tisuća boca. Upravo zato u dvorištu se gradi skladište za odležavanje boca. Kolarićev Magnum Crni pinot 2016. fino je zaobljen, nježan, prava ugoda nepcu. Od iste sorte, pinota crnog, Franjo proizvodi i Colletti Rose Magnum, svjež i pitak pjenušac (60% crni pinot, 20% chardonnay, 20% portugizac).

Franjo Kolarić

Kolarići su jedni od značajnijih proizvođača vina od omiljene mi sorte, pinota sivog koja, kako je kazao Franjo, postiže jako dobre rezultate u plešivičkom vinogorju. Proizvode nekoliko tipova vina - svježe jednogodišnje, odležano u drvenoj bačvi godinu i pol i njegovano na kvascima sur lie metodom te amforu. Kušali smo Sivi Pinot Classic, pa Sivi Pinot Selection, 2016, vino karakteristične boje za sivi pinot, boje lukovice koje je podvrgnuto hladnoj maceraciji, odnosno mošt se hladi sa suhim ledom, na koji način se ne dopušta početak ranije oksidacije i fermentacije.

Kao i prilikom svake posjete, Franjo ostavi poneko iznenađenje za kraj – ovaj put bio je to pjenušac od višnje maraske, kao njegov prilog vječnim igrarijama u podrumu. I na kraju što je vrlo bitno – ne morate se plašiti ako popijete čašicu više – možete odsjesti u nekoj od 16 soba u objektu koji je u sklopu Kolarićeve vinarije.

Ana ROGAČ

Foto: Ana ROGAČ, Silvija MUNDA